U svakodnevnom životu pojedinci istovremeno imaju mnogo uloga i različitih interesa pa tako i izvršitelji javnih poslova imaju različite privatne interese i financijske i nefinancijske prirode, povezane s različitim aspektima privatnog života. Kao što Ackerman primjećuje: „živimo u eri u kojoj ljudi preuzimaju sve više sukobljene uloge i identitete i to se ne može izbjeći. Pritom isti pojedinci moraju donositi (često brze) odluke i kada se one temelje na ograničenim informacijama, i prije dostatne procjene pozadine različitih sukoba interesa i zadanih vrijednosti.“(1)
Koncept sukoba interesa odnosi se na rizik da bi neki od takvih pojedinačnih osobnih interesa pojedinca mogli, u sukobu s njegovim javnim i profesionalnim dužnostima ili zadacima, ugroziti njegovo donošenje odluke.
Pretpostavka uređenja sukoba interesa je razumijevanje odnosa koji se smatraju sukobom interesa, različitih pojavnih oblika sukoba interesa, posljedica takvih odnosa na postupak donošenja javnih odluka, ali i posljedica koje mogu nastati za osobu koja u takvim situacijama ne poduzme odgovarajuće korake kojima bi otklonila svaku sumnju u nepristranost i objektivnost u donošenju odluka.
Sukob interesa ne treba ograničiti isključivo na materijalni segment, već on može uključivati i situacije poput osobnih aktivnosti, sklonosti, povezanosti te obiteljskih interesa koje se mogu smatrati preprekom za nepristrano donošenje odluka ili utjecaja na donošenje odluka. Dakle, čak i kada se utvrdi da je do situacije sukoba interesa došlo, tijelo koje dokaže da je poduzelo odgovarajuće mjere upravljanja takvom situacijom na način da je osiguralo donošenje nepristranih odluka i da takva povezanost nije imala utjecaj na donošenje istih odluka, ne bi snosilo posljedice za predmetni postupak donošenja odluke.
Ono što je ključno za rizik za nepristranost i objektivnost u odlučivanju jest da on ne smije biti hipotetski nego stvarni. Upravo zato je u utvrđivanju postojanja sukoba interesa nužno dokazati konkretnu vezu odnosa povezanosti na postupak odlučivanja o kojemu se radi. Ako je takva povezanost indirektna i u nedovoljnoj vezi dovedena u odnos s predmetnim postupkom javne nabave, tada se radi o hipotetskom a ne stvarnom riziku i to ne može biti dovoljno da bismo govorili o sukobu interesa koji je mogao dovesti do utjecaja na odluku.
Tek kada takvi različiti interesi ugroze profesionalne obveze, dolazi do sukoba interesa. Kompromitiranje profesionalnih obveza tada može dovesti do korupcije, no sukob interesa nije koruptivno kazneno djelo i do njega uslijed postojanja takve situacije sukoba interesa, ne mora niti doći.
Kao što proizlazi i iz već ustaljene prakse Suda EU: „za situaciju sukoba interesa nije nužna namjera, niti je nužno da je predstavnik naručitelja postupao u dobroj vjeri. Stoga osoba kod koje je takav sukob nastao može imati upravo suprotnu intenciju i biti uvjerena da se neželjeni sukob interesa nije niti pojavio.“(2)
U takvim situacijama na tijelu koje je odgovorno za provedbu postupka, a kao što je njegovu aktivnu ulogu Sud EU jasno odredio u više svojih odluka,(3) zaštita integriteta postupka te posljedica pojavnih oblika sukoba interesa i njihovog utjecaja na integritet postupka odlučivanja koji se provodi.
Na naručitelju je i uspostava: „adekvatnog sustava vrijednosti i posljedica za osobu kod koje je takav sukob nastao.“(4)
- Rose-Ackerman, Susan, Corruption and conflicts of interest, u Jean Bernard Auby, Emmanuel Breen, Thomas Perroud, (Eds.), Corruption and Conflicts of Interest, Studies in Comparative Law and Legal Culture, 2016., str. 3.
- Sud EU, Presuda Fabricom C-21/13, t. 27. i Presuda Suda EU C‑336/12, Ministeriet for Forskning, Innovation og Videregående Uddannelser protiv Manove A/S, EU:C:2013:647, 2013., t. 30.
- Sud EU, Presude C‑213/07, Michaniki AE v Ethniko Symvoulio Radiotileorasis and Ypourgos Epikrateias, EU:C:2008:731, 2008. (dalje u tekstu. Presuda Michaniki C-213/07), t. 45., Presuda eVigilo C-538/13, t. 42. i 43., i Presuda Vakakis T-292/15, t.126.
- Mavračić Tišma, Ljiljana: Upravljanje sukobom interesa u javnoj nabavi, loc. cit.